|
Prenosimo kolumnu POLITIČKI KNOCK OUT NENADA ČAKIĆA iz Novi fijoi Izvorni članak  Ivan Stanić Ivan Stanić je izašao iz LS-a i pristupio HNS-u, a za pretpostaviti je da će ga u tome slijediti većina od ono malo preostalih labinskih liberala. Ovaj je Stanićev potez mogao iznenaditi samo nekoga tko doista ne poznaje politički put i svjetonazor ovog političara. Već kad su krenule prve najave o ponovnom ujedinjenju HSLS-a i LS-a svakome tko poznaje Stanića bilo je jasno da on u tom društvu nema što tražiti. Nakon raskola Budiše i Gotovca 1997. godine, kada je bezuvjetno stao na stranu pokojnog pjesnika i humaniste, Stanić je zauvijek zaključio svoju HSLS-ovsku priču. Antagonizam koji je između dviju liberalnih stranaka vladao na državnoj razini prenio se i na lokalne prilike, a kulminirao je uoči prošlih lokalnih izbora kada je upravo na prigovor Ivana Stanića (i HSU-a) Izborna komisija Grada Labina zbog nepravilne kandidature (jedan član liste nije imao mjesto boravka na području Grada Labina) diskvalificirala listu HSLS-a.
SVAĐA S VUKIĆEM Iako su se nakon izbora, što zbog slabog izbornog rezultata, a što zbog (ne)dogovora oko načina sudjelovanja u gradskoj izvršnoj vlasti, pojavile i trzavice između labinskog LS-a i HNS-a, vodećih stranaka koalicije Lista za Labin, prijateljstvo Ivana Stanića s vodećim ljudima HNS-a, ali i bliskost svjetonazora, nisu ni mogli rezultirati drugačije nego njegovim prelaskom u HNS. Možda će dolazak Ivana Stanića i njegovih ljudi u HNS napokon konsolidirati ovu stranku u Labinu, koja se nakon izbora potpuno raspala i zapravo danas funkcionira samo kroz lik i djelo Rinalda Golje, člana Gradskog poglavarstva. Nije tajna da su nesporazumi počeli još kod sastavljanja Liste za Labin, kada je Stanić ultimativno tražio da bude nositelj liste, čemu su se opirali pojedini HNS-ovci poput, primjerice, Igora Vukića. Vukić se na kraju složio da Stanić bude nositelj liste, no nakon objave izbornih rezultata, koji su za većinu članova Liste za Labin bili neugodno iznenađenje, više nije mogao šutjeti pa je još iste večeri u zajedničkom izbornom stožeru sadašnje vladajuće koalicije, u sjedištu SDP-a, počeo glasno mrmljati «kako više nikada neće dozvoliti da mu furešt bude na čelu liste». Kada su, pak, Ivan Stanić i Rinaldo Golja s ostalim strankama počeli pregovarati o podjeli funkcija u novoj vlasti, a da se prije toga uopće nisu konzultirali s Vukićem, koji je formalno bio predsjednik labinskog HNS-a, ljubav između ove trojice dugogodišnjih političkih partnera definitivno je pukla. VOĐA POLITIČKOG CENTRA No, iako će mnogi reći da je Stanić danas potrošen političar i da se trebao povući još uoči prošlih izbora, njegov prelazak u HNS dobitak je, prije svega za tu stranku, ali još više za labinski politički centar. Pored IDS-a s jedne strane, SDP-a s druge, vrlo jakog HSU-a koji, praktički, može odlučivati tko će vladati Labinom, te uvijek stabilnog HDZ-a, Labin naprosto vapi i za jednom kvalitetnom centrističkom strankom. Da bi ta opcija uopće opstala u Labinu, treba joj karizmatični lider. Je li to Ivan Stanić? Mnogi će reći da je on posljednjih godina imao nekoliko prilika da se nametne kao neprikosnoveni vođa labinskog političkog centra i da je isto toliko prilika i prokockao. Možda je to i točno, ali u ovom trenutku u Labinu doista ne postoji bolji političar za takvu zadaću. Ivan Stanić je u posljednjih 12-ak godina, koliko se aktivno bavi politikom, imao nekoliko pogrešnih procjena, imao je svojih uspona i padova, zbog «viših interesa» je morao ulaziti u razne neprincipijelne saveze, ali u nečemu je uvijek ostao dosljedan i u tome mu na labinskoj političkoj pozornici nitko ne može parirati. Naime, on je jedini, ali doista jedini labinski političar koji je uvijek, od prvog dana do danas, prema labinskom IDS-u imao nedvojben kritički stav. To za sebe ne mogu reći ni HSU-ovci, ni SDP-ovci, pa čak ni HDZ-ovci, koji su svih ovih godina, a posebno u Brkarićevoj eri, s IDS-om živjeli u svojevrsnoj prešutnoj koaliciji. (Neka me ni jedni od njih ne potežu za jezik jer ću u petnaest sekundi svakome u brk reći kakve su sve dealove imali s IDS-ovcima). Stanićev je jedini «grijeh» što je svojevremeno nasjeo na Jakovčićevu podvalu prihvativši mjesto potpredsjednika Skupštine Istarske županije, no ni tada se njegova retorika prema labinskom IDS-u nije pomaknula ni za milimetar od ranije zacrtane linije. RESPEKTABILNA KARIJERA Iako nikada nije uspio ući u Hrvatski sabor (što bi političaru njegovog intelektualnog kalibra više pristajalo nego, recimo, sudjelovanje u lokalnoj izvršnoj vlasti) Ivan Stanić iza sebe ipak ima respektabilnu političku karijeru. Bio je nositelj županijske liste HSLS-HSS na izborima za županijski dom Sabora 1997. godine, kada ga je «za dlaku» pretekao HDZ-ovac Branko Močibob, bio je voditelj predsjedničke kampanje Vlade Gotovca u Istri (i prvi koji mu je priskočio u pomoć kada ga je na tribini u Puli napao naoružani umirovljeni branitelj) te je do njegove smrti bio jedan od najbližih suradnika Vlade Gotovca. Ne smijemo zaboraviti i da je na izborima za Gradsko vijeće Labina 1997. tada jedinstveni HSLS, s Ivanom Stanićem na čelu, osvojio 20,6 posto glasova, što je do danas najbolji rezultat koji je neka stranka, osim IDS-a, ostvarila u Labinu. I na kraju, Ivan Stanić je jedan od rijetkih političara na ovim prostorima koji u politiku nije ušao iz interesa i koji je, čak štoviše, u nju uložio jako puno vlastitog novca. Čak i oni koji ga ne vole, zbog toga bi ga trebali poštovati. |