|
U Bujama očekujemo prodaju državnog poljoprivrednog zemljišta. Kao i mnogo toga, činovnički se razvlači svaka faza. Trenutačno, čekaju se cijene koje treba odrediti porezna uprava nadležna za grad Buje, dakle – porezna uprava Pazin, ispostava Umag. Procjenjuje se da će ta faza biti gotova do kraja siječnja 2006. Onda cijeli program ide na odobravanje u Ministarstvo poljoprivrede, tu će se zadržati oko tri mjeseca. Ukoliko se program odobri, gradsko vijeće raspisuje natječaj... i da ne duljim – kupnja bi se mogla okončati negdje u proljeće 2007. Za jednu zemlju koja se, navodno, žuri posaditi 5000 ha novih maslinika, prije ulaska u EU, to je prilično komotan timing.
U svemu tome, ipak će najveći problem biti – cijena zemlje. Do nedavno smo baratali cijenom, koju je sugeriralo Ministarstvo poljoprivrede 7 – 14 tisuća KN/ha odnosno 0,7 – 1,4 KN/m2. Cijena je zaista prihvatljiva i može se očekivati interes poljoprivrednika. Onda je došao hladan tuš – Vodnjan. U Vodnjanu su nedavno objavili natječaj, sa cijenama 5 – 15 KN/m2, dakle 7 – 10 puta većim od očekivanih. Novi hladni tuš – Novigrad. Ista priča. Pa tko će to kupiti, da li je trajni nasad isplativ uz tu cijenu zemlje? Država se, preko porezne uprave, pokazuje skrbnom i tvrdi da zemlju prodaje po tržišnoj cijeni i tu se, dakako, postavlja kao komercijalna tvrtka. Na prvi pogled to izgleda u redu. Međutim, taj prvi pogled traje samo koliko i treptaj. Država tu zemlju nije kupila na tržištu, nije ju stekla ni po kakvoj komercijalnoj osnovi. Komasacije, zadruge, nacionalizacije – to su bili instrumenti stjecanja društvene zemlje koja sada postaje državna. Za seljaka je ista stvar – državna ili društvena. I sada se ta ista zemlja nudi po komercijalnim uvjetima, po tržišnoj cijeni. Ovdje se radi o činovničkoj nezainteresiranosti i neosjetljivosti ili o puno perfidnijoj igri. Poljoprivrednik to ne može kupiti ali može onaj tko ima puno novca. To sigurno ne može kupiti 80% stanovništva naše zemlje, uložiti novac u pripremu zemlje, posaditi trajni nasad i čekati da mu se cijeli posao isplati.. Dakle, prvo smo izgubili tvornice a sada bismo mogli izgubiti i zemlju. I još mi nije jasno kako to da se poljoprivredna zemlja na Pagu prodaje po najviše 5 tisuća KN/ha, odnosno 0,5 KN/m2. Tko je to procijenio da je zemlja na vodnjanštini – 30 puta skuplja od one na Pagu. A naivac opet postavlja pitanje: Imamo toliko neobrađene zemlje i toliko nezaposlenih, kako je to moguće? |
