Ženska inicijativa HNS-a istarske županije odradila je vrlo uspješnu tibinu o položaju žena u obitelji u Medulinu. U nastvku prenosima članak iz priloga Dom koji je 21. travnja 2006 izašao u Glasu Istre.

ZAKONSKE NOVOSTI O RASPODJELI I NASLJEĐIVANJU IMOVINE IDU U PRILOG ŽENAMA

Sofija Kovačev

Piše Patricija SOFTIĆ - Glas Istre 21. travanj 2006.

Iako nam se to možda ne čini tako, u Hrvatskoj se sve više radi na izjednačavanju prava muškaraca i žena, pa su oni, ako ne u stvarnom životu, barem po pravnim pitanjima postali jednaki. Nedavno smo na televiziji čuli podatak da je u Hrvatskoj samo dva posto žena upisano kao vlasnice zemljišta, kuća ili stanova. No pravnica Sofija Kovačev kaže da je ta procjena pretjerana, te da je teško vjerovati u taj podatak, pogotovo zbog toga što žene postaju sve samostalnije. Prema njezinim procjenama moglo bi se raditi o muškoj prevlasti u zemljišnim knjigama, ali ne toliko drastičnoj.
Kovačev je prošlog tjedna gostovala u Medulinu na vrlo zanimljivoj tribini o novostima u Obiteljskom zakonu i Zakonu o nasljeđivanju. Izmijenjen Obiteljski zakon stupio je na snagu 1999. i javnost već zna da je tada uvedeno načelo izjednačavanja bračne i izvanbračne zajednice kada ta zajednica traje najmanje tri godine. Zakon priznaje i kraće trajanje takve zajednice ako postoje zajednička djeca. Također je tada uvedena mogućnost biranja mjesta sklapanja braka - u crkvi ili kod matičara - čime više nije potrebno to učiniti na oba mjesta. Međutim, u spomenutim se zakonima nalaze i vrlo važne novosti o kojima se do sada malo pričalo u javnosti. Tako smo dobili rijetku priliku da od stručne osobe saznamo pravne novosti, a uz to nam je vrlo slikovito objasnila prava žena po pitanju imovine u raznim situacijama u kojima se neke osobe i sada nalaze.

Žene su sada u povoljnijem položaju

Jedna od takvih novosti je mogućnost sklapanja bračnih ugovora, što su do sada rijetki iskoristili. Bračnim se ugovorom unaprijed određuju detalji raspodjele imovine među supružnicima u slučaju moguće rastave.
- U zakonu se kaže da je imovina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice zajednička, te da stoga supružnici imaju pravo na jednake dijelove te imovine. Naravno, ukoliko to nije drukčije riješeno pravnim ugovorom. Međutim, danas su žene u nešto povoljnijem položaju, odnosno onaj bračni drug koji nije upisan kao vlasnik imovine, što su u našoj zemlji većinom supruge. Ranije su neupisani vlasnici morali nakon rastave dokazivati pravo na svoj udio u stjecanju te imovine, rekla je Kovačev.
Pojasnila je da se danas već podnošenjem tužbe sudu automatski dobiva polovica stečene imovine, a upisani vlasnik mora dokazivati svoje vlasništvo. Druga stvar je ako se radi o posebnoj imovini, u što spada sve što je stečeno nasljeđivanjem. Tako se u sudskoj praksi često nailazi na slučajeve da je jedan supružnik, primjerice, naslijedio zemljište na kojem je naknadno tijekom braka sagrađena kuća. Tada se vrijednost zemljišta izuzima od tržišne vrijednosti kuće i ne može biti predmetom diobe.
-Kod nas su ljudi još uvijek malo skeptični prema bračnom ugovoru, pa kada im se to i predloži, samo se nasmiju ili kažu da im to ne treba jer ne posjeduju ništa. No, tijekom braka će sigurno nešto steći, a ako se to još jednog dana bude trebalo dijeliti, onda će nastati problemi i svađe, rekla je Kovačev.

Braća i sestre više nisu nužni nasljednici

Što se pak Zakona o nasljeđivanju tiče, novost je da braća i sestre jednog od supružnika više ne ulaze u krug nužnih nasljednika kao što je to ranije bio slučaj. Prije nekoliko godina oni su mogli tražiti svoj dio od imovine preminulog iako je on, primjerice, oporučno sve ostavio svojoj ženi.
- U praksi se često događalo da, bez obzira na to koliko je obitelj bila složna, kada jedan bračni drug umre, njegova braća ili sestre žele i za sebe jedan dio njegove imovine »da ne ostane sve ženi«. Ne samo da ih je zakon sada izuzeo od toga, nego se više niti ne mora raditi o zakonitoj ženi da bi naslijedila imovinu svog pokojnog partnera, istaknula je Kovačev.
No, važno je znati da ipak još uvijek izvanbračna zajednica nije izjednačena s bračnom po pitanju oporezivanja nasljedstva. Tako će izvanbračni sudrug za nasljeđivanje imovine pokojnog partnera morati državi platiti pet posto od ukupne vrijednosti nasljedstva. Također je bitno napomenuti da prema ovom zakonu oporučno nasljeđivanje isključuje zakonsko. Naravno, pred sudom su najznačajnije vlastoručno napisane i potpisane oporuke koje obavezno na sebi moraju imati datum. Za sastavljanje oporuke dobro je savjetovati se s odvjetnikom. Međutim, kakva god bila pokojnikova želja, oporuka ne vrijedi za krug nužnih nasljednika koji će dobiti svoj dio čak i ako su isključeni iz oporuke.
- Konkretno, imali smo jedan takav slučaj kada je nasljednica oporučno sve naslijedila od svog pokojnog supruga, ali se tada pojavio njegov izvanbračni sin za kojeg ona nikada nije znala. Suprug je tajno školovao svog sina i mislio je da je time sve riješio, no sin je došao tražiti svoj dio očeve imovine. Zakonski je imao na to pravo, ali zbog oporuke njegov dio nije iznosio pola, već četvrtinu vrijednosti tog imetka, objasnila je Kovačev.
Ako postoji dobra volja obiju strana, onoga koji traži svoj dio se najčešće isplati u gotovini da bi nekretnina ostala nasljedniku. Bitno je napomenuti da ostavitelj prilikom sastavljanja oporuke mora biti svjestan i psihički zdrav, te da ne smije nasljedniku određivati nasljednika. Također nije potrebno imati svjedoke prilikom sastavljanja oporuke.

Problematični ugovori o uzdržavanju

Češće od pobijanja oporuka pred sudovima se pobijaju ugovori o doživotnom uzdržavanju, s kojima trenutačno jako puno građana ima problema.
- Kao primjer nam može poslužiti slučaj starice koja je bila psihički bolesnik, a s kojom se jako zbližila jedna žena, pogotovo kada je starica završila u bolnici. Tada je žena došla s bilježnikom u bolnicu i namamila staricu da joj ostavi stan, što je ova i napravila, zanemarujući svoju jedinu kćer. Imala je jako puno problema da taj ugovor poništi i dokaže da majka nije bila pri sebi kada je potpisala takav ugovor, rekla je Kovačev.
Ugovori o uzdržavanju mogu se zaključivati i među članovima obitelji, čime se najčešće isključuju drugi članovi koji bi također imali pravo na jedan dio nasljedstva. Do sada je ugovor o doživotnom uzdržavanju podrazumijevao da će se nešto naslijediti nakon smrti. Međutim, kako se u praksi pokazalo da ponekad postoji potreba da se nešto naslijedi i prije ostaviteljeve smrti, uvedeni su i takozvani dosmrtni ugovori. Osim glavne razlike, a to je vrijeme kada se nešto može naslijediti, druga važna razlika je ta što su doživotni ugovori morali biti ovjereni na sudu, a ovi drugi kod javnog bilježnika.
- I jedan i drugi ugovor može se raskinuti sudskim postupkom ukoliko se osoba ne pridržava uvjeta određenih ugovorom. Naime, svjedoci smo činjenice da u stvarnom životu ima puno osoba koje nema tko gledati pod stare dane, pa se onda neki potpuni stranac brine za njih i sklapaju ugovor o doživotnom uzdržavanju. No, postavlja se pitanje tko je tu zapravo uzdržavan, pogotovo ako se radi o imućnijoj starijoj osobi. Kod takvih ugovora koji su toliko čvrsti po pitanju nasljedstva, ugovori se mogu pobijati i ako postoje čvrsti dokazi da osoba koja je sklopila takav ugovor nije bila »pri sebi«, objasnila je Kovačev.
Prvu informaciju o bilo kojem pitanju vezanom uz imovinu i nasljedstvo može se dobiti u centrima za socijalnu skrb, a potom i kod odvjetnika. Kovačev je napomenula da su sudski procesi vezani uz imovinska pitanja vrlo dugi i skupi, što opet ide u prilog sastavljanju bračnih ugovora i oporuka kojima se puno stvari jednostavnije može riješiti. Konačno, svjedoci smo činjenice da bajka s početka bilo koje veze ne traje doživotno, barem ne u velikom broju slučajeva.
Supružnici imaju pravo na jednake dijelove stečene imovine, ukoliko to nije drukčije riješeno pravnim ugovorom.

 Izvor slike: Glas Istre